Ispod možete pronaći osnovne informacije o testiranju na HIV. Ukoliko imate pitanje na koje nije odgovoreno u nastavku, postavite nam ga direktno putem emaila, a odgovor ćete dobiti direktno na mail i bit će uključen u bazu odgovora u nastavku.
Osnovne informacije o testiranju na HIV u Bosni i Hercegovini
Klikom na tekst pitanja ispod prikazat će vam se odgovor.
Zašto se treba testirati na HIV?
Rano otkrivanje HIV-a omogućuje ranije liječenje i primanje osnovnih lijekova za oportunističke infekcije. Liječenjem tokom trudnoće znatno će smanjiti mogućnost da se dijete zarazi HIV-om. Testiranjem će se takođe spriječiti nehotično širenje infekcije na druge osobe. Ukoliko se zna HIV status, poduzet će se mjere za zaštitu vlastitog zdravlja kao što su: ispravna ishrana, dovoljno odmora, izbjegavanje rizičnog ponašanja, izbjegavanje duševnog i tjelesnog stresa.
Kako se HIV infekcija otkriva?
Prisustvo virusa humane imunodeficijencije u organizmu može se odrediti pomoću dvije dijagnostičke metode:
- Otkrivanjem specifičnih antitijela na HIV u krvi, koja se obično javljaju do 12 sedmica nakon kontakta s virusom (Elisa – visoko osjetljiv i specifičan skrining test i – potvrdni test) i
- Otkrivanjem samog virusa, tj. njegove genetske strukture – PCR dijagnostičkom tehnikom.
Ko bi se trebao testirati?
Poželjno je da testiranju pristupe:
- OOsobe koje su imale veći broj spolnih partnera, nezaštićene spolne odnose s nepoznatim osobama ili osobama čiji HIV status im nije poznat, ili sa seksualnim radnicima
- Osobe koje su bolovale ili boluju od neke seksualno prenosive infekcije, hepatitisa B i C, tuberkuloze
- Osobe koje su imale česte gljivične infekcije rodnice
- Osobe sa herpes zosterom koji se ponavlja
- Osobe sa psorijazom, a u slučaju da nema sklonosti
- Osobe sa teškom upalom pluća
- Osobe koje duže vrijeme imaju povišenu tjelesnu temperaturu, a uzrok je ostao nepoznat
- Korisnici droga u injekcijama
- Povratnici iz zemalja gdje su HIV i AIDS rasprostranjeni
- Partneri svih gore pomenutih osoba
Gdje otići na testiranje?
Dobrovoljno i povjerljivo testiranje na HIV u Bosni i Hercegovini može biti urađeno u zdravstvenim ustanovama u kojima su organizirani DPST centri. Testiranje u ovim centrima je besplatno, povjerljivo i anonimno. Umjesto imena i prezimena koriste se šifre pod kojima se vrši kompletan proces testiranja. Svi DPST centri u Bosni i Hercegovini obavezni su poštovati državni protokol o dobrovoljnom i povjerljivom savjetovanju i testiranju na HIV.
Šta je to DPST centar?
DPTS centar je medicinska ustanova za dobrovoljno i povjerljivo testiranje i savjetovanje na HIV. U BiH postoji 21 DPST centar koji se nalaze u klinikama i odjelima za infektivne bolesti, institutima za javno zdravstvo u glavnim gradovima kantona. Sve usluge su besplatne za korisnike. HIV testiranje i savjetovanje obavlja visoko-educirano osoblje, koje je obavilo više treninga za pružanje usluga pred-test savjetovanja, testiranja i post-test savjetovanja.
Osnovni principi - rada DPST centara
DOBROVOLJNOST Savjetovanje i testiranje je dobrovoljno, što znači da se obavlja nakon informativnog pristanka. Dobrovoljno znači da je klijent načinio svoj vlastiti izbor o tome da li će pristupiti HIV savjetovanju i testiranju. Izbor se zasniva na informacijama i podršci savjetnika; ANONIMNOSTTestiranje je anoninmo-kodirano. Kodiranje je prvi put uvedeno početkom 2002. godine, potom modifikovano krajem 2003. godine. Klijent ne daje svoje lične podatke, već se evidentira pod šifrom-kodom, a prestaje u slučaju pozitivnog nalaza i potrebe uključivanja u dalji tretman; POVJERLJIVOST Testiranje je povjerljivo, što znači da savjetnik neće razmijeniti nikakve informacije ni s kim drugim bez izričite i informisane dozvole osobe koja je obavila testiranje na HIV. Rezultati o HIV testiranju se drže u tajnosti i dostupni su samo klijentu/pacijentu i njegovom liječniku/savjetniku;
Savjetovanje prilikom testiranja na HIV?
Dobrovoljno i povjerljivo savjetovnje i testiranje na HIV je ključna komponenta HIV/AIDS prevencije, koja daje klijentu priliku da u diskreciji i u povjerljivom razgovoru procijeni svoje eventualne rizike za dobivanje HIV infekcije i sazna rezultate HIV testiranja. To je interaktivan, povjerljiv razgovor u kojem savjetnik klijentu posvećuje svoje vrijeme, pažnju i poštovanje, kako bi ispitali, otkrili i razjasnili životne stilove i načine ponašanja klijenta. Savjetovanje je interaktivan proces koji pomaže klijentu da se nosi s stresom, vlastitim dilemama, pomaže klijentu da bude neovisan, sposoban da odabere, donese odluku, da bude odgovoran za vlastite postupke. Savjetovanje je dijalog i podrška u nalaženju opcija za donošenje odluke o PROMJENI PONAŠANJA. Savjetovanje omogučava klijentu da bude AUTONOMAN, odnosno da ispita opcije, donese odluku i preuzme odgovornost za svoje postupke. Savjetovanje prije testiranja Dobrovoljno savjetovanje i testiranje je proces koji klijentu omogućuje izbor, zasnovan na dobivenim informacijama o HIV infekciji, samom testiranju, pomoći i podršci u prihvatanju rezultata te izradi plana o smanjenju rizičnog ponašanja. Odluka o testiranju mora biti izbor klijenta, koji treba biti siguran da će proces biti povjerljiv a može biti i anoniman. Savjetovanje koje se obavlja prije uzimanja uzorka krvi za testiranje ima sljedeće ciljeve:
- Pružanje klijentu dovoljno informacija o HIV-u kako bi mu pomogli da procijeni da li je spreman na testiranje;
- Analiza klijentovog rizika za infekciju;
- Promovisanje promjene rizičnog u nerizično ponašanje, kako bi se prevenirala HIV infekcija i transmisija na druge osobe;
- Pravovremeno administriranje ARV terapije inficiranoj osobi;
- Pružanje psihosocijalne podrške onima koji su zaraženi HIV-om;
- Objašnjavanje ograničenja rezultata i upozoravanje klijenta da negativan rezultat znači sigurnu pošlost, ali ne i budućnost;
- Pomaganje klijentu da razmisli o mogučim reakcijama na rezultate testa i o tome kome ih treba saopštiti;
- Pomaganje klijentu da shvati zašto je testiranje potrebno i da donese odluke o HIV testiranju.
Testiranje?
Prije testiranja na HIV, obavezan je informirani pristanak pacijenta. Testiranje protiv volje pacijenta je narušavanje privatnosti, što može imati zakonske posljedice za liječnika. Pisani pristanak nije neophodan, ali pristanak mora biti dokumentovan. Kod djece i beba, roditelji ili zakonski staratelji moraju dati saglasnost za HIV testiranje. Ne bi smjelo biti ni jednog testiranja na HIV bez savjetovanja i educiranja. Pacijent treba biti informiran o algoritmu testiranja i mogućim limitima HIV testa.
Savjetovanje poslije testiranja i saopštavanje rezultata
Savjetovanje poslije testiranja je sastavni dio preventivnog savjetovanja i predstavlja postupak kojim se korisniku saopštava rezultat testa te se zavisno o rezultatu testiranja nastavlja proces savjetovanja. Svi korisnici koji su pristupili testiranju moraju biti savjetovani prilikom izdavanja rezultata. Cilj savjetovanja poslije testiranja je pomoći korisniku da razumije i prihvati rezultate testiranja. Savjetnik rezultate testiranja saopštava isključivo testiranoj osobi koja dobrovoljno dođe po rezultat. Rezultat testa se ne smije saopštavati korisniku telefonom, poštom, elektronskom poštom, na javnom mjestu i sl. Izuzetno, u slučaju iskazane izričite želje i informisanog pristanka testiranog, moguće je provesti savjetovanje poslije testiranja ili njegove pojedine faze u prisustvu polnog partnera ili člana porodice.
Kakav može biti rezultat testa?
HIV negativan nalaz pokazuje da u krvi ne postoje antitijela na HIV. Da bi rezultat testa bio pouzdan, treba ga primijeniti 12 sedmica nakon mogućeg datuma zaraze. Prije testiranja neophodno je savjetovanje s ljekarom o nužnosti testiranja. HIV pozitivan nalazpokazuje da u krvi postoje antitijela na HIV. Biti zaražen HIV-om ne znači imati AIDS.